Nedžad i Šureta Ahmeti i njihovo šestoro djece obradovali su se paketu Banke hrane iz Podgorice, koji im je uručila ekipa „Dana”. Paket su preuzeli ispred novog doma na Lovanji, gdje je cijela porodica smještena nakon požara koji je u četvrtak, 12. marta izbio u baraci, takođe na Lovanji. Osnovne životne namirnice i sredstva za higijenu bili su dovoljan razlog za osmijeh na licima. Obradovali su se i mališani uzrasta od godinu i četiri mjeseci do 14 godina, jer je u paketu bilo i slatkiša. S obzirom da je toga dana u kontejneru bilo oko dvadesetoro djece, što Nedžadove, što od sestre i braće, paket Banke hrane izgledao je kao dnevna porcija za sve ukućane. I dalje im nedostaju odjeća, obuća, ćebad, dušeci...
– Hvala Banci hrane i „Danu” na ovoj pomoći. Zahvalni smo i Ljubu Šljuki i Zoranu Radimiru iz Udruženja paraplegičara Kotora, koji su alarmirali sve koje su znali da nam pomogne. Zahvalan sam i opštini Kotor, koja mi je dala novčanu pomoć i Komunalnom preduzeću koje mi je saniralo stan, pomogli su mi kad mi je bilo najteže, to ne mogu zaboraviti dok sam živ. Sestra Nadija je primila moju porodici, kod nje smo evo dvije sedmice i hvala joj na tome, s obzirom da ona i njen muž žive od socijale sa svojih sedmoro djece, kaže Nedžad, koji je uzeo godišnji odmor kako bi zbrinuo porodicu i angažovao se oko sanacije izgorjelog stana. Brzom reakcijom rukovodstva preduzeća javno komunalno, gdje je Nedžad stalno zaposlen i Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora, taj dio barake već je „zakrpljen”, krov je postavljen, sobe okrečene, drvenarija promijenjena i ofarbana, jedino je još ostalo da se promijeni drveni pod, koji se naduo od velike količine vode nakon gašenja šmrkovima. Porodica Ahmeti je praktično ostala bez hrane i pokućstva ali, kad imate zdravlja, prijtelje i dobre ljude, lako je sve ponovo steći.
- Bitno mi je da su mi djeca i žena spaseni, važniji su mi oni nego baraka. Sreća je što je vatra brzo ugašena, te se požar nije proširio, a u sanaciju stana odmah se uključilo moje preduzeće. Direktor Zoran Mrdak je vidio pod i rekao da će o tome razgovarati sa Ivom Magudom, direktorom Direkcije za izgradnju i uređenje Kotora, kako bi u najkraćem roku promijenili daske. Još samo da se pod reguliše i možemo da se uselimo, hvala im puno. Jedan susjed, Rus, poklonio mi je televizor i kredenac, majstori iz Elektrodistribucije su nam postavili nove kablove, tako da jedva čekamo da se uselimo. Takav je život, dešava se ovo svakome, a daj bože, nikome kao što je meni, jer moglo je biti i gore, kaže Nedžad. Boljeg zdravstvenog stanja je i njegov brat Šemsi, koji je prilikom gašenja požara pokidao tetive na ruci, te je sad na liječenju u Specijalnoj bolnici u Risnu. Uzrok požara je neispravna elektroinstalacija i sreća je što su stanari brzo reagovali i ugasili vatru, te nije bilo ljudskih žrtava..
U baraci koja je izgrađena sredstvima opštine Kotor, već pet i po godina živi osam porodica radnika Komunalnog Kotor. Pošto je stalni radnik Komunalnog Nedžad ne prima socijalnu pomoć, te izdržava porodicu sa platom od 280 eura.
U Kotor su ga, kaže, sa Kosova doveli kao dvogodišnjaka, prije 36 godina. Njegov otac se doselio mnogo ranije, prije 45 godina, radeći privatno, pa u Vodovodu.
- Kad se stalno zaposlio u Vodovodu, povukao je i nas iz Uroševca i svi smo došli za njim – šestoro braće i dvije sestre. Otac je imanje na Kosovu prodao 1991. godine, ovdje je kupio plac na Lovanji ima svoj život. Nas četiri brata radimo u Komunalnom, dvojica su nezaposleni, kao i obje sestre, koje su socijalni slučajevi, objašnjava Nedžad.
M.D. Popović